Koja misao je naša, koja od Allaha, a koja od šejtana? Ko tačnu granicu osjeti i živi, taj tek robom se zove. Tanahna je granica bez saznanja o šejtanu da čovjek razdvaja šta je od njega, a šta od Allaha. Ljudi često pretpostvaljaju da šejtan ne može unositi šubhu ako šutimo i razmišljamo, a kamo li dok "zikrimo". To je pogrešna pretpostavka.
Krenimo iz početka ...
Prenosi se od Šafije r.a. (Poslanikove žene) da je Poslanik s.a.w.s. rekao: "
Zaista, šejtan kola krvlju Ademovih potomaka." (Muslim, III, 1187)
A Gospodar nas poučava:
050:016.
Mi stvaramo čovjeka i znamo šta mu sve duša njegova haje, jer Mi smo njemu bliži od vratne žile kucavice.Ajet nećemo tumačiti, ali iz hadisa zapazimo da šejtani tj. džini kolaju ljudskim venama. Pošto se mozak puni krvlju i on je znači pod opsadom!? Čitav?
Pitao sam jednom jednog mudrog o tome i on mi veli da samo misao srca su sigurno čiste od šejtanskih primisli, a razum je glavna meta i oružje šejtanovo.
Učimo iz škole Resulullaha da kada želimo dati sadaku trebamo dati ono prvo što nam na um padne. Što? Zato što prva odluka je od srca i dobra je, sve ostalo je šejtanovo spletkarenje.
Sjetimo se da niko radi svojih djela neće uči u džennet, nego radi Allahove milosti. Sjetimo se isto da su ljudi skloni pokušaju da razumom obuhvate sve, misleći da je to moguće. To niko drugi osim šejtana nije.
Putem Poslanika Muhammeda a.s. naš Stvoritelj nam poručuje: "Mene ne može obuhvatiti cijeli svemir, ali može srce iskrenog vjernika."
Kako onda ljudi putem razuma dolaze do zaključka da je Bog jedan? Nije li onda razum dijelom dobar?
Razum ili mozak je kao košnica, puno čelija.Imamo i zlatne čelije, a i crne, truhle. Pčelar bi iskoristio med, a očistio nečistoće. To kod ljudi ne ide tako. Naše crne čelije su prošlost, džahillijet i grijesi naši. Zašto nam Allah u Kur'anu posebno naglašava jedan vid čuvanja od grijeha:
024:030.
Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade.I to ne na jednom mjestu, nego na više mjesta! Jedino oko je čulo koje nema filtera i direktno se informacija spašava u mozak. Zato je danas šejtanova taktika očigledno fokusirana na vid. Zato su nekad prije Zapad zvali "Svijet vida", a Istok "Svijet sluha". Oni hoće da vide Boga, nije im dosta što čuju da ima. Itd.
Da se vratimo na naše crne čelije. Te crne čelije se ne izbace, niti mjenjaju niti ugase. One se oplemenjuju. Kako? Allahovim imenima. Malo po malo, deredžu po deredžu insan zavoli sve više Allahovih imena i sve više Ga spominje. To oživljuje srce, a oplemenjuje razum.
Tako ima ljudi kojima kako Resulullah navodno kaže: "
Njima šejtan ne može ništa!" tj. nema više nigdje niti kuda da djeluje. To su oni koji svjesno, svakim dahom, spominju Gospodara.
4 imena su za Objavu: Zikr, Kitab, Kur'an i Furqan. Najčešće ime za Objavu je zikr. Tako mufessiri tvrde. Dakle cilj je zikr, a ne namaz, jer namaza nema u džennetu, a zikra ima. Koristimo dakle svjesno zikr i čuvajmo svoja čula da nebi nam pocrnio razum.
Allah daje znanje, a nama je da upijamo onoliko da čuvamo ravnotežu. Na vagi šerijata i tesavufa ne smije ništa da prevagne, nego da se drži ravnoteža. Iskušenja onima u jednom od stanja jeste i da znaju kada ne trebaju nešto da čuju, jer će im biti previše i zanijeti će se. Biti uz šejha svaki dan ili biti jednom u mjesecu je teško pitanje.
Razum jeste prepreka, a koje znanje korisno je, to mudrost je, zato srce slušaj i idi kuda ti veli. Ali samo onda, ako si čistih čuli ili ako Naslonac već vidiš pa srce ti kaže da trebaš.
Za kraj par stihova od šejh Sadija Širazija na ovu temu:
Kada bi znanje uvećavalo opskrbu i nasušni hljeb,
ne bi bilo bjednijeg čovjeka od neznalice.
Međutim, neznalice dobivaju toliko opskrbe
da pametni i učeni ostaju zapanjeni.
Sreća i bogtstvo ne postiže se znanjem,
to se dobiva jedino po nebeskom određenju.
Često se u životu dešava
da je glupak ugledan, a pametni prezren i ponižen.
Alhemičar umire u tuzi i mukama,
a glupi u ruševinama nađe riznicu blaga.