Evo jedan primjer sa današnjeg iftara (jelo nakon posta): Sjedi nas par za sofrom, a tu je jedan učenjak i drugi jedan koji je hafiz (zna Kur'an napamet), a gost u ovom gradu. I tako nakon par zalogaja počela je priča o ashabima (pratioci Poslanika s.a.w.s.) i njegovim događajima, te o Buhariji i njegovom životu. I tako dođosmo na temu da je jedna poznata javna ličnost došla poslije rata kod nas, tražeći lijek od sihra (bolest nanesena pomoću džina).
I kada je došao posavjetovao se i onda nakratko našao sa Jusuf Islamom. On mu je savjetovao da ode u Tursku, tačnije u Menzil, gdje je jedan od sufijskih šejohva iz ehlul bejta sagradio grad po savjet. Tako je učinio, a tamo mu lijeka nisu dali, nego ga u Bosnu vratili. U Bosni je to i riješio, ali je nakon određenog vremena opet došao kod nas i u priči izvadi sliku tog šejha.
I priča ti ovaj alim to kao ibret (čuđenje), jer ne može da shvati da neko može i želi da ovisi o jednom šejhu pa čak mu i sliku nosa. Kratko sam samo dodao da zaista ima ljudi koji sami rijetko šta mogu da postignu u životu, a kamo li u duhovnom svijetu. Na to odgovara hafiz kao gost jednim trenutnim primjerom:"Eh moj ti, i ja sam jedva našao ovu kuću, da me nisu par puta do ovdje doveli drugi, teško da bih sam našao!2, i dodaje: "Tako ti je i sa tim ljudima. A još lošije se orijetišu. Nebi bilo posljedica da ja sada ovdje zakasnim ili ne nađem, ali je veliki belaj, ako fulaš u traženju Gospodara i savjeta oko bolesti."
Na to je čestiti alim kao uvijek kada je zamišljen odgovorio sa:"Hm!".
Iz ovog se jasno vidi kako i najučeniji i oni koji su pola svijeta obišli postoji neka opreznost prema tom duhonom učitelju zvanog šejh.
Da li treba slijepo slijediti šejha?Logika je osnova islama i to je vjera koja je sasvim logična i za sve ima logično objašnjenje. Vjera koja nema logičkih kotradikcija, samo je čovjek taj koji u neznanju može misliti da je ima. A zdrav razum je preduvjet da neko uopšte se svrstava u one koje traže, tako da isključivost i hodanje u tami nikako ne mogu biti odlike sufije, niti bilo kojeg drugog muslimana.
Šejh je po Kljajiću - stariji, učeniji i mudar čovjek. Nažalost na našim prostorima taj pojam je izgubio vrijednost baš zbog onih koji lažno sebi pripisuju atribut sufije. Tako da danas haman u svakom gradiću imaš 3-4 šejha, a rijetko koji ima ikakve veze sa tim pojmom. Pravi šejh nikada sam sebe neće proglasiti šejhom, niti će na sav glas staviti do znanja da je on taj. Iskreni Allahovi robovi su skriveni od javnosti i oni su ti koji kako se opisuje u jednoj predaji "oni koji hodaju gradom, a niko ih ne primjeti". Rijetko ko od njih uopšte dozvoljava da se tako oslovljava i sebe više vidi kao griješnog roba i neznalicu, nego kao neku egocentričnu ličnost. Tu su izuzeci neki veliki šejhovi, koji smiju da to javno kažu, jer previše je energije potrebno da bi se onda odbranio od sila koje njemu idu nakon takvog čina.
Jedan evlija (Allahov štičenik) je rekao: "Znaj dobro, u koga ljudi prstom upiru, tome život neće plaho dugo još trajati. A Allah najbolje zna." Misleći pri tome javno ispoljavanje i koliko ono utiće na snagu i izdržljivost jednog vjernika.
Kako naći pravog šejha?Na ovo pitanje direktno ni največi poznavaoci sufizma nisu dali odgovor. Preduvjet za traženje je čestitost i iskreno pridržavanje Božijih propisa i nijjet (namjera) da ih što više još znaš i živiš, među kojima je pet dnevnih namaza (molitva) najbitnije. Dalje potreban je iskren nijjet u potrazi za šejhom. Tom traganju pomažu i neki virdovi (zadaci) koje može dati bilo koji dobar poznavaoc sufizma i tarikata.
Bitno je napomenuti da prvi šejh koji naleti ne znači direkt da je to i tvoj šejh. Večina takvih prijateljstava u ime Allaha se spontano formiraju, tako da ni šejh ni murid (sljedbenik) na početku nisu svjesni da uzimaju tu ulogu. Jedino je kod velikih tarikata to slučaj gdje se jasno daje bejat (prisega).
Da li meni treba uopšte određen šejh?To pitanje ostaje otvoreno do smrti, jer sve do smrti postoji mogučnost da se nađu srodne duše pa tako i učitelj tih staza. Međutim postoje oni koji nikada ne upoznaju takvu osobu, a postoje i takvi da ne žele uopšte jednog šejha, nego pokušavaju iz više izvora da sami sebi organizuju taj put. Jasno treba reći da su ovi drugi u veoma malom broju prisutni.
Dakle, život će dati odgovor na ovo pitanje, a na nama je da tražimo i da budemo realni.
Nema posrednika između Allaha i ljudiMnogi pređu granicu u služenju šejhu i tako dovode sebe u ovisnost o ljudskom biću što je strogo zabranjeno. Šejh je samo učitelj, a nije posrednik između ljudi i Stvoritelja. Svako ko obrnuto tvrdi počinio je širk i stime izađao najvjerovatnije iz vjere. To je granica koju treba prepoznati i ne prelaziti. Ukoliko neko od vas traži nešto tako, pokušajte razumjeti da li postoji iza toga kakva mudrost, ako je očigledno da je nema, udaljite se od njegovog društva.
Univerzalni recept ne postoji, iskrena pobožnost, želja i nijjet su odličan početak na putu produhovljenja i na putu potrage za učiteljem. Svrha učitelja je da te nauči onome što ne znaš i ispravi u onome što znaš, a krivo shvataš i da ti daje hranu u obliku znanja i tako te približava Gospodaru,