Hrana i strast

Jedan od glavnih razloga zbog kojih ljudi ne doživljavaju nikakav napredak je pretjerivanje u hrani, što dovodi do napumpavanja nefsanskih osobina i tako rezultira grijehom.

Nije li čudno da večina ajeta koji se odnose na hranu su u konotaciji sa nevjernicima ili sa neposlušnim. Čak su čitave skupine radi svojih trbuha prokletstvo doživjele.

002:061. i kada ste rekli: "O Musa, mi ne možemo više jednu te istu hranu jesti, zato zamoli, u naše ime, Gospodara svoga da nam podari od onoga što zemlja rađa: povrća, i krastavica, i pšenice, i leće, i luka crvenoga!" - on je rekao: "Zar želite da ono što je bolje zamijenite za ono što je gore? Idite u grad, imaćete ono što tražite!" I poniženje i bijeda na njih padoše i Allahovu srdžbu na sebe navukoše zato što u Allahove dokaze nisu vjerovali i što su ni krive ni dužne vjerovjesnike ubijali, zato što su neposlušni bili i što su sve granice zla prelazili.

005:066. Da se oni pridržavaju Tevrata i Indžila i onoga što im objavljuje Gospodar njihov, imali bi šta jesti, i od onoga što je iznad njih i od onoga što je ispod nogu njihovih. Ima ih i umjerenih, ali ružno je ono što radi većina njih.

006:138. Oni govore: "Ova i ova stoka i ti i ti usjevi su zabranjeni, smiju ih jesti samo oni kojima mi dozvolimo" - tvrde oni - "a ove i ove kamile je zabranjeno jahati." Ima stoke prilikom čijeg klanja ne spominju Allahovo ime, izmišljajući o Njemu laži. A On će ih, sigurno, zbog onoga što izmišljaju kazniti.

To je samo primjer iz Allahovog govora, a oni koji pamet imaju razumjeti će.

Naučno je dokazano (pogledati rad prof. Schwartinga) da kada se jede čokolada isti dijelovi mozga se aktiviraju i iste tvari luče, kao prilikom orgazma, samo u manjim količinama. Što govori da kako je nama već poznato da je i hrana jedna vrsta strasti.

Na to nas naš Gospodar pita:
025:043. Kaži ti Meni, hoćeš li ti biti čuvar onome koji je strast svoju za boga svoga uzeo?

Šta ćemo odgovoriti kada se prejedemo? Šta ćemo odgovoriti kada hranu bacimo? Šta ćemo odgovoriti ako svoje tijelo sa hranom uništavamo, a Allah nam dao tijelo na korištenje. Emanet je i to.

I dobro znajmo da oni koji slijede strast su mežu najgorima:
028:050. Pa ako ti se ne odazovu, onda znaj da se oni povode jedino za strastima svojim. A zar je iko gore zalutao od onoga koji slijedi strast svoju, a ne Allahovu uputu? Allah, doista, neće ukazati na Pravi put narodu koji sam sebi nepravdu čini.

Trebamo biti svjesni da nas hrana baca u gaflet i vodi nas na put koji je najgori. Sjetimo se da su po rivajetu ashabi jeli taman prije sitosti, znači ne do sitosti, nego prije sitosti. Sjetimo se da je Poslanik s.a.w.s. sa tri hurme dnevno znao da živi. Zato ako čujete da neko opisuje nekoga riječima "Visok, mršav, pognut ..." i onda kaže "pravi sufija" znajte da to potiče iz riznice koje se drže najbolji među sufijama.

Znamo da je post najuzvišeniji ibadet i sjetimo se Allahovog pitanja Musi šta je za Njega uradio danas? Jedno od djela je post, jer on pripada isključljivo Allahu i sa njim se najbrže i najlijepše približava Allahu. A post nije post stomakom, nego post jezika, ušiju, očiju, a čak i misli.

Sufija bi trebao da što više posti, a kada se iftari da se iftari samo toliko da utoli glad. Postoji i tzv. cjelodnevni post, ali o tome znaju oni koji su dotle došli. A kada ne posti treba jako paziti na to šta jede, kako jede i koliko jede. Svakako da će sufija se pobrinuti da jede isključiljivo halal, a drugo jeste da jede samo ono što mu koristi, a ne šteti tijelu. Pri tome treba pripaziti da se ne jede puno, nego samo toliko da osjeti da bi ako bi nastavio bio sit. A dok jede, treba da jede svaki zalogaj sa zahvalom Allahu u bismilom.

016:112. Allah navodi kao primjer grad, siguran i spokojan, kome je u obilju dolazila hrana sa svih strana, a koji je nezahvalan na Allahovim blagodatima bio, pa mu je Allah zbog onoga što je radio dao da iskusi i glad i strah.

Poslanik s.a.w.s. je rekao: "Ko uljepša svoju unutrašnjost, Allah će mu uljepšati spoljašnost!"

Da li se ovdje misli samo na osobine? Ne, nego čak i na misli. Pravom muhsinu ništa u podsvjesti ne smije da bude. Sve treba da bude u ime Allaha. Tako ako sufija osjeti da jede nešto zato što mu nefs to želi, odmah treba da ostavi to. Nefs treba odmah u korjenu sasjecati i ne dozvoliti mu da upotpuni svoje prohtjeve. Tu može poslužiti i primjer pospanosti. Kada si najpospaniji i kada najviše zijevaš, nemoj leći. Ustani, promjeni abdest, klanjaj nafilu i onda legni. Očito je da su šejtanske prevare u pitanju.

A šta dobija onaj koji se na ovom svijetu od pretjerivanja sudrži? Džennet.

056:082. i umjesto zahvalnosti što vam je hrana darovana - vi u njega ne vjerujete?

Allah je taj koji daje opskrbu, a mi je bacamo u smeće, kanalizaciju i sl. Nisu li takvi nezahvalni?

Navesti ću vam i dva primjera od naših savremenika. Jedan šejh je tako jeo i primjetio da plaho u zadnje vrijeme gotivi meso pa je tako istog trena kada je razumio to, naredio ženi da više ne kupuje tri mjeseca meso njemu. Drugi primjer je kada je jednom sufiji došao jedan mu drag gost, a pošto je sufi plaho volio kahvu napravi on veliku džezvu. I tako ti on nasuo obadvojici i pomisli "Joj kako će mi sjesti". Istog trena je sasuo findžan nazad u džezvu i otišao po neki njemu nebitan sok.

To ne znači da čovjek ne treba da jede ono što mu je ukusno, ne, nego da treba znati razgraničiti kada hrana postaje opsjednutost i tada pokušati se riješiti takve vrste gafleta. Jedna vrsta ljudi kojima je obećan džennet su oni koji poste jedan, a drugi ne poste dan, tako cijeli život. To je Davudov post i on je preporučen svakome ko tjelesno ime predpozicije da tako radi.

U hramu gdje je Merjem živjela jedno vrijeme nije bilo nikako ili skroz malo hrane, ako pouku Allah nam je dao ovaj ajet:
003:037. I Gospodar njezin primi je lijepo i učini da uzraste lijepo, i da se o njoj brine Zekerijja. Kad god bi joj Zekerijja u hram ušao, kod nje bi hrane našao. "Odakle ti ovo, o Merjema?" - on bi upitao, a ona bi odgovorila: "Od Allaha, Allah onoga koga hoće opskrbljuje bez muke."

Tako vjernik nikada ne može biti gladan ili umrijeti od gladi, ako se osloni na Allaha. Jer:

011:006. Na Zemlji nema nijednog živog bića, a da ga Allah ne hrani. On zna gdje će koje boraviti i gdje će sahranjeno biti. Sve to ima u jasnoj Knjizi.

029:060. A koliko ima životinja koje ne sakupljaju hranu sebi, Allah ih hrani, a i vas! On sve čuje i sve zna.

U jednom ajetu navodi Allah da radi opskrbe treba da se bojimo Njega, a onda dolazi naredba:

006:151. Reci: "Dođite da vam kažem šta vam Gospodar vaš propisuje; da Mu ništa ne pridružujete, da roditeljima dobro činite, da djecu svoju, zbog neimaštine, ne ubijate - Mi i vas i njih hranimo - ne približujte se nevaljalštinama, bile javne ili tajne; ne ubijajte onog koga je Allah zabranio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva - eto, to vam On preporučuje da biste razmislili

SubhanAllah. Strast je zaista pored i u hrani, čak i u ajetu.

Nedo Allah da dođe prilika da moramo koristiti Isinu a.s. dovu, ali sjetimo se ajeta koji govori da radi straha od gladi ne ubijamo djecu svoju, za takva stanja, Isa a.s. je pouka.

005:114. Isa, sin Merjemin , reče: "O Allahu, Gospodaru naš, spusti nam s neba trpezu da nam bude blagdan, i prvima od nas i onima kasnijim, i čudo Tvoje, i nahrani nas, a Ti si hranitelj najbolji!"

Doista bi se o hrani i umjerenosti koja MORA da vlada u kontaktu sa njom, moglo pisati danima. Ono što jeste teži dio posla je primjena. Dakle postimo i iftarimo se umjereno, ako ne postimo onda jedimo samo da nema gladi, ali ne da siti hodamo ulicama, a o prejedanju da ne govorimo.

Molim Allaha da nas učini od onih koji će biti od onih koji su zahvalni Njemu na svakom stanju. Amin!