Duhovno putovanje je kružno kretanje, krenuvši od šerijata preko džemata (tarika) pa onda hakikata, neki stignu i do ma'rifeta, a ponovo iz tog blagostanja u šerijat. Za prvu stepenicu treba znanja, ibadeta i iskrenosti, na kojem se gradi drugi sprat, na kojem imaju tri užeta za koja se može držati putnik. Svako neka odabrere ono što mu srce želi i žudi. Hakikat je stanje u kojem se vidi bez perdi, a srce očito zabavljeno aškom. A ma'rifet je samo za odabrane, to je znanje posebno. A iz ma'rifeta se ide opet u praksu i podučava se opet šerijatu.
Pripisuje se Šabanu Veliju da je rekao:
Šerijat je za tijelo,tarikat je za narod,hakikat je za dušu,ma'rifet je za Hakka.Svi putevi imaju zajedničke dijelove, samo intenzitet im je drugačiji. Najteži džihad se vodi sa oružjem koje se zove iskren nijjet, zikr, edeb i ašk. Blagodati su intisab i sohbet. Intisab je vezanje za šejha, a sohbet je sijelo sa njim i sa ostalim putnicima.
Sejr je izraz za duhovno uzdizanje tj. pentranje po ljestvici deredža, a suluk je nastojanje za lijepim ponašanjem. A sejrisuluk je trud koji se ogleda u postu, budnošću u sehursko vrijeme, osamljivanju i šutnji. Poseban ibadet je murakaba što je razmišljanje srcem o Allahu.
Rezultat svega toga je ašk, što znači razumjeti zaljubljenost kada se raširi u čitavo tijelo, kao da ga grane zagrle. A nefs je vodič svih onih koji svoj razum ne prepuste aškovom naređenju.
Na sejru putem suluka doći će putnik uz Allahovu pomoć u stanje u kojem se nefs nosi naziv nefsi levvame. Ljudi su stanje nefsa podjelili u sedam, a pet od njih su opisani u Kur'an i kerimu. Ovaj put ćemo obratiti pažnju na stepen koji se javlja na početku putovanja.
75:2. i kunem se dušom koja sebe kori.U jednom interesantnom tekstu našao sam jedan opis koji jako slikovito opisuje stanje. Pokušati ću da uz lakšu terminologiju opišem to stanje. Nefsi levvame prethodi stanje nefsi emmare, a prelaskom se nefsu nanaese velika šteta, tako da zidovi strašni, sada imaju rupice kroz koje proviruje sunce i obasjava blato i mulj u kojem se čovjek nalazi. Iako je kretanje lakše, jer nije čovjek ukopan u zemlji, kretanje je otežano i prljavo.
Negativne osobine u tom stanju su osuđivanje, prigovor, skriveno licemjerje, želja za slavom i sl. A njegov svijet postaje berzah (snovi), njegovo mjesto je srce, a njegovo stanje ljubav, a sastajlište džemat (tarik).
Ovo stanje omogučuje da se istina vidi kao istina, a zabluda kao zabluda, ali i dalje strast i naklonost prema lošim djelima su dio života.
Ovo stanje kao što ajet kaže je stanje u kojem rob treba sebe da kori i da shvati koliko je mal i loš. Ono što je ujedno i pozitivno i zamka, jeste sumnja. Sumnja u svoje stanje i svoja uvjerenja. Sumnjati u stanje je logično, jer što veči stepen, to veče iskušenje i veča mogučnost da sletiš na nizak nivo. Ono čime ljudi mogu da ponište ihlas i dobra djela su sumnje u Allaha. Ako se javljaju, onda je to šapat šejtana, koje treba odmah traženjem utočišta kod Allaha skloniti od sebe, jer takve misli su najprljavije dno šejtanove taktike. To je i zadnja njegova šansa, jer kada duša postane ona koja sebe kori, te sumnje nemaju više nikakve šanse kod takvog Allahovog roba inšaAllah. A dokaz da napreduješ je taj šejtanov trud, jer njemu nije interesatan kafir, nego onaj koji ide pravim putem.
Al-Muhamili navodi hadis u svome djelu "Al-amali" pod brojem 5005: "Enesova majka, r.a, prenosi da joj je Poslanik, s.a.v.s, rekao: "Napusti grijehe to je najbolja hidžra, čuvaj farzove to je najvrijedniji džihad, spominji mnogo Allaha, jer ne možeđ učiniti ništa Njemu draže od stalnog zikra"!Ovo je stanje u kojem napuštanjem grijeha rob nazire osobinu koju će najteže ukrotiti, strogo se drži i sunneta, a farzu saamo srce trči, a oni počašćeni već sada stalno spominju Allaha.
Molim Allaha da svim svojim iskrenim robovima pomogne i podari ono što je dobro za njih. Amin.